понедељак, 18. фебруар 2008.

Dan posle požara

Pozdrav dobri ljudi. Danas sam se posle duže vremena video sa dve dugarice, naime nekad smo išli zajedno na folklor. Sedeli smo u jednom kafiću u Laze Telečkog. Tokom razgovora jedna od njih počne da priča o požaru koji se desio sinoć. A ja je prekinem, jer nemam pojma o čemu priča. Iskreno rečeno nisam ni mogao da znam jer sam igrao riziko do četiri ujutru u jednom stanu sa društvom, sa kojima igram folklor. Napolju su mogle padati bombe, mi ne bi znali jer smo se toliko udubili.

A ona će na to, pa Marko ti ne znaš, u kafiću preko puta onog u kom smo sedeli, izbio je požar u kom je poginulo sedam ljudi, a troje je povređeno. Istina kad smo prošli pored tog mesta primetio sam da su zatvorili prolaz, ali nije mi padalo na pamet takvo zlo.

Ajde da je to jedina stvar, kad smo se razišli krenuo sam kao po običaju u šetnju, i imao sam šta da vidim. Ispred gradske kuće, izbili su nemiri. Kasnije sam saznao da su razbijeni prozori na meku, i na jednoj pekari. Sad sam kući. Nadam se da je to sve što mi se desilo, i da je dosta za danas. Dobro nije se meni konkretno desilo, ali opet smo deo svega toga, ako makar samo i mislili o tome.

Laku noć ljudi.

Нема коментара:

Постави коментар

Baš se radujem tvom komentaru :)