Sinoć smo posle dužeg vremena, moja devojka Goca i ja išli u malo dužu šetnju. U stvari to za mene i jeste prava šetnja kad pređem bar blizu 10 Km. Skoro da sam zaboravio kako je dobar osećaj. Uvek smo u nekoj frci, i negde žurimo. Interesantno kako jednostavne stvari mogu da vam poprave raspoloženje, i oslobode loših misli. Niste ni svesni da ste ih imali dok ne počne glava da vam se prazni.
Kao i uvek većina ljudi se sjati u centar, ali nisu ni svesni da je prava stvar šetati mestima gde nema mnogo ljudi. Tek tu možete da se opustite i čujete svoje misli.
Da ste kojim slučajem prošli kejom, videli bi ste da nema nikog. Kakav prizor, kej koji je u isto vreme pre samo mesec dana uvek pun ljudi.
Pre otprilike godinu dana kad sam negde oko 4 sata ujutru prolazio tuda, negde na sredini šetališta video sam lep prizor. Ispred mene se rađalo sunce, a iza mene je još uvek bio mesec. Siguran sam da ovakve i mnogo lepše stvari čovek može da doživi, tek kad je na mestima gde može da se opusti, u suprotnom one samo prolaze pored njega.
Četrnaesti ciklus - Trinaesti dan
Пре 15 година


1 коментара:
Da da, ba zbog slušanja misli ste išli tamo gde nema ljudi :)
Šala, zaista je fenomenalno gledati izlazak sunca na Dunavu, kad se sve boje razliju preko vode...
Постави коментар